Vjerujem da najvažniji razgovori nisu oni u kojima odmah pronađemo odgovore.
To su razgovori u kojima prvi put sebi dozvolimo stati. Razmisliti. Pogledati ono što dugo nosimo u sebi – bez žurbe, bez osuđivanja i bez pritiska da sve mora biti riješeno danas.
Zato sam stvorila Suluk.
Mjesto na kojem možeš usporiti, bolje razumjeti sebe i napraviti male korake prema životu koji ti je zaista važan.
Psihologiju sam odabrala jer me oduvijek zanimalo jedno pitanje: šta ljudima pomaže da, uprkos teškim iskustvima, pronađu svoj put i izgrade život koji ima smisla za njih.
Tokom svog rada imala sam priliku razgovarati s djecom, mladima, roditeljima i odraslima koji su prolazili kroz različite životne izazove. Svaki od tih razgovora podsjetio me na isto – da ljudi najčešće ne traže nekoga ko će im govoriti kako trebaju živjeti. Traže prostor u kojem mogu biti saslušani, razumjeti sebe i pronaći vlastite odgovore.
U svom radu oslanjam se na naučno utemeljene psihološke pristupe, ali vjerujem da nijedna metoda ne može zamijeniti iskren ljudski odnos, povjerenje i razgovor.
Ne mogu hodati tvojim putem umjesto tebe.
Ali mogu biti uz tebe dok ga budeš otkrivao/la.
Korak po korak.
Ako želiš, možemo se jednom čuti.
Bez obaveze da to nešto znači.